Love Sex Intelligence

22.06.2010., utorak

Ivana Magdalena

Imala je plavu kosu. Nijansa je ukazivala na "uradi sam" tehniku ili farbanje u nekom salonu gde frizerke imaju iskrzanu ili izgorelu kosu. Bila je visoka. I ostala je visoka. I noge su joj bile i ostale duge. Širila ih je lako. Meni. Prvi put me je nogama zagrlila oko struka. Ušao sam nekoliko puta i svršio. Ne u nju. Nije bilo šanse da mi da da uđem u nju bez kondoma. Srećom, imao sam ga u džepu. Iako sam stavio kondom rekla je da ga obavezno izvadim kad svršavam. Čvrsto me je stezala rukama, ali još čvršće svojim butinama, koje su bile oble baš kako treba. Bile su to najdeblje vitke butine. I snažne, rekao bih. I vaginalni mišići su joj bili snažni.
Posle žurke gde nisam izdržao ni pet minuta, pravdajući se, da mi je glupo da smo u sobi, dok neko stalno lupka, sreli smo se u Dajmondu. Rekla je da mi dobro stoji crno, ali je primetila da mi je i lice jednako sumorno. Baš sam bio mračan to veče. Trebalo je da izađem sa Magdalenom, ali me je ispalila. Taman sam mislio da ću je kresnuti, a onda je opet pozvao njen Rale. Samo je zabrujao Harlijem ispred zgrade i ona je strčala niz stepenice. To me je mučilo nekoliko dana, a onda sam ih to veče sreo zajedno i sasvim sam puko. Stajao sam sam za šankom, a tad se najviše pije. Ivana je bila nasmejana i pokušavala je i mene da oraspoloži. Kad je videla da joj to i neće tek tako poći za rukom, ubacila je malo ironije, ja sam začinio sarkazmom. Činilo se da će svako svojoj kući, ali onda, ne znam kako, ja sam joj predložio da je povezem. Pa i tako smo zgrada do zgrade. Kad sam parkirao, pitao sam hoćeš gore. Nije se dvoumila.
Ja sam se dvoumio. Ustvari, uopšte nisam znao koji sa je đavo pozvao. Zašto sam je i povezao? Hteo sam moju Magdu. Eh, da je bar jednu noć bila moja. A Ivana, šta će mi ona? Nju sam odradio. A eto, ipak je bila u mojoj sobi. I nije se sama stvorila. Ja sam je pozvao. Skidala se bez reči. Rekao sam joj da niko u njenim godina ne nosi takve babske gaće. Nije reagovala. Ležao sam na krevetu, na leđima, čekajući da sedne na mene. Rekao sam joj da se malo brže pokreće. To je i učinila. Bez reči. Onda sam joj rekao da mi ne odgovara tako. Tražio sam joj da se okrene. Kresao sam je otpozadi. Ni to nije bilo dobro. Rekao sam joj da se bolje naguzi, da joj se otvori čmar. Kučko, vikao sam, reci gde želiš da ga osetiš! Počela je da se vrgolji i da izmiče mom dodiru. Dolazi vamo, dreknuo sam i zabio joj prst u guzu. Ona je pustila neki zvuk, koji je valjda trebalo da mi kaže da je to boli ili joj ne prija. Izvadio sam prst i ovaj put sam je nazvao još pogrdnije. Idi kući, istuširaj se, kurvo, rekao sam obrisavši usrani prst o nju. Po meni si našla da sereš, urlao sam.
Otišla je mirno. Nećete verovati, ali sledeći dan me je pozvala i rekla izvini. Ja sam zvučao kul.
Nije se više javila. Odselila se. U drugi grad. Sreo sam je juče, posle više godina. Na moru.
Ima plavu kosu. Nijansa je filmska. Možda to nije dovoljno rečito. Nijansa je kao plava kakvu imaju filmske zvezde.
Noge su joj malo tanje, pa se čine još duže. Namignula mi je u prolazu. Ili mi se to učinilo. Okrenuo sam se za njom. Ispod belog poluprovidnog sorca, ocrtavale su se tange. Zapitao sam se da li sam i ja malo doprineo da pređe sa običnih na seksi gaćice. A možda zimi ipak čuva jajnike. Tako i treba.
Ostao je trag parfema za njom. Mirisala je. Još osećam njen miris.
I moram da priznam poželeo sam. Poželeo sam je. Želim je, pa makar mi usrala i onu stvar!
Eh, prokleta Magdalena. Da se nije baš tih dana kresala sa Raletom, opalio bih je i otišao. Možda ne bih sa mojom Ivanicom usrao stvar.




16.06.2010., srijeda

Mala nesavršenost

Korak do savršene avanture.
Mala nesavršenost tela.
Mala?
Mali.

Ne-da uvek da

Ako pička kaže da,
a glava nije sigurna,
odgovor je da.
Ako se pička dvoumi,
a glava je za,
odgovor je opet da.
Da ne, ne da,
moja uvek da.
da ne ne da
uvek bude da.
Šta god da pričam,
pička je rečitija i glasnija.
Ona se da čuti, ne ja.
Ne obraćaju pažnju na mene.
Ni on ni ona. A više ni ja.
Kad se pička javi,
nemam pravo glasa.
Njena je uvek poslednja.

Selektivno pamćenje

Danas mi je stigao dečko iz Holandije. Bivši dečko. Dečko s kojim sam bila u dugoj vezi. Godinu i po dana po njegovom proračunu. Zanimljiva informacija s obzirom da smo se upoznali u februaru, a iste godine u avgustu je otputovao za Holandiju. Zanimljiva informacija, s obzirom da sam u julu već živela sa dečkom kog sam upoznala na moru, gde naravno nisam bila sa dečkom koji mi je kako kaže, bio dečko. Ali on me je ispratio na letovanje, čega se ja ne bih ni setila da nije pitao:
-Gde ti je Ivana?
-Otkud ti znaš Ivanu? čudim se.
-Pa zar se ne sećaš, na stanici?
Da, da, prisećam se kroz maglu da je upoznao drugaricu s kojom sam išla na more.
Prolazimo pored parka, a on uzvikuje sećaš li se…?
Da, znam, sećam se… bio jednom neki smeh, naš smeh, u tom parku. Znam, baš je bilo zabavno i slatko smo se smejali, ali ni kroz maglu, ne mogu da se setim zbog čega.
Ponekad sam ga ljubila. Zato misli da mi je bio dečko. Ali ja svom dečku i nekome koga volim ne pričam kako ne želim da budem s njim i nikad se ne dvoumim da li da ga ljubim.
On to ne zna. Kad ga poljubim, on zaboravi sve moje prethodno odbijanje i naš poljubac mu postaje jedina istina.
Ja sam mu sredila vizu za Holandiju. Čak sam platila za njega tu uslugu. Mora da to izgleda vrlo romantično. Mora da mu se učinilo da ga volim. I danas, posle pet godina on se priseća naše veze, naše ljubavi.
Nostalgiju prekida zvonjava telefona. Smeškam se dok priča sa ženom koju je oženio zbog papira. Završava ragovor i kaže mogli bismo on i ja sve ispočetka. Smejem se, pitajući se kako to da dečko s kojim sam bila u dugoj vezi ne zna da čovek kog volim ne bi dobio moju podršku da odrađuje neku ženu zbog papira. Smejem se. On misli da je moj osmeh odobravanje. Ali ja kažem ne. I ovaj put ostajem pri tome. Ne dovodim ga u zabludu poljupcem. Nema više poljubaca za koje mislim da su bezazleni.
Uveče sam u novom klubu sa njaboljim drugom. Sa drugom s kojim se stalno podsećam da smo bili i ostali više nego prijatelji. DJ je dobar macan koji mi nikad nije bio prijatelj.
Jesi i sa njim bila, pita me najbolji drug, koji ga poznaje.
Ljubili smo se, nasmejem se.
Misliš da se on seća?
Gledam kako uzima gutljaj votke. Smešakam se prisećajući se kako se meni votka iz njegovih usta činila mnogo ukusnija nego iz čaše. Ponovo bih uzela gutljaj.
Čudna je ta selektivnost pamćenja i čudesno je kad se dogodi da dve osobe pamte i eliminišu iste detalje.
Gde si malena? Pita me DJ Sexy. Dugo te nema. Volim tvoje poljupce. Imaš skroz specifičan način ljubljenja.
Smejem se. Da li to što oboje mislimo da onaj drugi ljubi posebno, znači u stvari da je naš poljubac poseban?
Smešim se. Ovaj put moj osmeh znači da. Bez dvoumljenja. Sa ili bez votke.

Savršeni ljubavnik

Rekla sam mu da sam ljuta. Ne znam zašto. I ne znam da li na sebe ili njega.
Važno da sam rekla da sam ljuta. Važno da sam rekla šta sam htela da kažem. Iako ne znam tačno zašto. Kao da sam htela od njega odgovor na pitanje što sam ti to rekla i šta je iza toga, šta je dublji razlog toga. Kao da sam htela da mi on da neko čarobno rešenje za problem koji ne znam šta je.
Nije znao zašto bih se ljutila na njega, ali se izvinio. Kada sam rekla da se nije javio kad je trebalo rekao je da je imao razlog. Muška posla. Asistiranje mlađima i neiskusnima u tuči. Ima i modricu da mi pokaže. Sve modrice koje imam već nekoliko meseci dobila sam našim seksom.
Kažem da ne znam šta bih mu rekla. On kaže da me razume. Kažem da je smešno, On kaže da nije.
Rekla sam mu da sam ljuta. Rekao je da se nada da će se iskupiti. Rekla sam da sigurno misli da mi je to bila namera kad sam rekla da sam ljuta. Nadam se, rekao je. Nije mi to bila namera. Nije morao baš ništa više da se trudi i radi u krevetu. Krevetu? Nikada nismo videli krevet zajedno. Stolovi, fotelje, priroda, kola, lift... pa što sam u modricama i krastama? Ne sigurno zato što je grub. Ne volim grubijane i ne volim divlji seks. A opet, sa njim obožavam snažne udarce pri kojima nam se spajaju tela. Nežnost sa njim me plaši. Orgazam sa njim me plaši. On kad je neobrijan, kad je pripit i ima pogled divljaka, kad bi sve iz mene trebalo da vrišti “beži”, ne plaši me. Plaši me kad je sveže obrijan i mekan. Kad je nasmejan i sladak, brinem se. Ne mogu da podnesem tvoju nežnost, mislim, zaljubiću se. Ne mogu da podnesem da svršim, mislim, umreću.
I šta je ovde problem? Tolko je dobro da mi postaje loše? Tanatos se javlja da napravi balans erosu. Dobro mi je, hoću da umrem!
I onda počne razmišljanje... da li može biti tako dobar seks, bez emocija? Naravno. Očigledno. Ali nemoguće. Nemoguće da je tako dobro. A da meni nije stalo do njega? Ili mi je tako dobro dok se jebemo da sam se zainteresovala za osobu sa kojom mogu toliko seksualno da uživam.
Volim njegovu ličnost kroz naš seks. Volim i njegovu izdržljivost. U seksu ne sme da postoji stidljivost. Ne moramo da se volimo, ali seks mora da bude prijateljski, a ne neprijateljsko nadmetanje. Partneri moraju da misle jedno na drugo.
Jasno mi je sve, rekao je ubedljivim tonom iako nije imao pojma šta pričam. Iako nisam znala šta bih rekla, pa sam i sama odustala od priče.
Ljubi me, tad je sve dobro. Ne. Tad mi postaje loše. Tad mi dođe da te volim. Kad si među mojim nogama.
On je samo rekao da su čudni putevi gospodnji, a muzika na radiju je naglo prešla sa elektro na sentiš. Wake up and suddenly you are in love... If you don’t know me by now... yeah yeah... ako se ne znamo za deset godina... a kako nekog ikad možeš upoznati? šta ćemo, šta sve možemo postati za deset godina? Ne znamo ni da li će nas biti, a ne šta ćemo biti neko sutra.
Suze radosnice kod mene nisu znak zaljubljenosti. Kad se rasplačem i od tuge iako ne znam što sam tužna, onda znam... i kada sam se nakon partije plakanja pred spavanje probudila prisećajući se sna u kom je bio i on, znala sam... i nije mi se dopalo... ne volim da budem zaljubljena... zato sam i plakala... uspavala sam se kad je izlazilo Sunce. Kad sam se probudila nebo je plakalo. Pomislila sam – nikad više neće biti isto. Nikad mi više neće biti lepo kao kad nisam bila zaljubljena u njega. A opet, ko zna. Možda još večeras... To sam ipak ja... Ili samo igramo korake koje Bog za nas piše, a kako on reče, a i neko pre njega, samo oni pre njega meni nisu važni, God moves in mysterious ways.

Noć u pustinji

Imao je egzotičnu Tantra instruktorku. Imao je žensku koja je svojim dugim jezikom činila oralna čuda. I vezivala ga je. Ali nije ga vezala za sebe. Ne trajno.
Ni mene niko nije vezao za sebe. Nikome to nije pošlo za rukom, mada su pokušavali. Bio je jedan, samo jedan koji to nije pokušao. I, kao što obično biva, samo taj me je i dalje golicao. Orgazmi sa njim su bili tako jaki, tako me je dobro golicao do materice, da je i dalje golicalo moju maštu, da li bi se želja smanjila da je postao svakodnevnica.
A onda je došao on. On, koji se nije vezao za Tantra instruktorku, ni oralnu majstoricu, ni bilo koju drugu. Do mene. Došao je k meni. Meni, koja se nije vezala za bilo koga do njega.
Trebalo je samo da kažem „da“. Jedno „da“, kao uvod u sreću do kraja života. Sreću, koja neće pasti sa neba, nego ćemo na njoj raditi i praviti je. Zajedno.
Noć u pustinji. Tako smo joj se radovali. Venačaćemo se u pustinji. Posmatramo zvezde na pustinjskom nebu, a zatim vidimo zvezde jedno drugom u očima. Uspavljujem se u njegovom zagrljaju, u zoru, posle noći, nečeg što oboje nazivamo – najlepše, najintenzivnije vođenje ljubavi. Sutra ću mu reći da, mislim sa osmehom, pre nego što sklopim oči na njegovom ramenu.
Ustao je pre mene. Otvoram oči. Odmah pita šta nije u redu.
-Sanjala sam ga.
Ne mora da pita koga. Bio je samo jedan koji nije ostao u prošlosti, već bi proleteo i kroz moje misli o budućnosti. Ne, ja nisam želela da odem od mog dragog. Nisam želela da želim drugoga. Ali, mogla sam samo da lažem i sebe i njega, da kad bih se našla pored lepršavog dečka iz mog sna, ne bih ga želela.
-Šta si radila u snu?
Ćutim.
-Kresnula si ga?
Ne mogu da se setim sna. Ne mogu da se setim baš ni jednog detalja. Samo znam da je bio tu. I to je dovoljno. Ne sećam se da je bio u meni. A zar bih mogla to da zaboravim? Ne mogu da prizovem u sećanje ni poljubac. Ali bio je tu. I dalje je tu. Spavao je. I u mom snu sam ga probudila. Onda kada je trebalo da odlučim. Onda kad sam mislila da je sve odlučeno. Probudio se. U mom snu. Javio se da mi kaže da nisam spremna. Ne mogu da idem bez njega. Ne mogu da idem bilo gde, ako je on još uvek u mojim snovima.

Jednostavna


Put do moje duše
ide preko pičke,
al taj put samo
jedan kurac zna

Ne

Kako da mu kažem ne?
Kako da ga odbijem?
Digo mu se.
Digo mu se i zvao je mene.
Možda sam prva koju je zvao.
Možda sam jedina koju ima da zove.
Kako da ga odbijem?
Možda nisam prva koju je zvao.
Možda sam jedna od mnogih koje zove.
Ako nisam prva koju zove, druge su ga već odbile.
Kako ja da ga odbijem?
Možda ne bi imao neku drugu da zove.
Kako da ga odbijem?
Možda će jedan dan meni biti do seksa.
Možda ću poželeti ja njega da zovem
Znam, neću ga zvati,
ali ako bih ga već poželela ne bih volela da me odbije.
Kako ja njega da odbijem?
Kako da činim drugom što ne želim meni da se čini?
Kako da ga odbijem?
Kako da kažem ne?
Ne, s osmehom
i raširenim nogama.


Jebeno je

Jebe ih tvoj šarm, mudrost
tvoja dobra strategija
jebe ih što ti je bog dao dosta
i sam si uložio u prave stvari
jebe ih što znaš sa ženama
ili barem sa mnom
jebe ih što me ne jebu
što jebe mi se za sve
od kad me ti jebeš

Mlado meso

Ugasio si svetlo u apartmanu preko puta mog
a ja čekam da svane
hvatam voz za Beograd
kraj još jednog letovanja
pišem pesme i znam
kad dobiješ još koji centimetar u visini
povećaš još malo mišićnu masu
kad budeš zreliji za godinu iskustva
bićeš dovoljno star da budeš
moje mlado meso

Haiku

Anđeo iz pakla
Pokazuje mi
Raj

Obostranost

Znam da ti je interes, ali ne mari
U interesu mi je da imaš interes od mene

Manje od haiku

Bože – ti postojiš!

Sanja

Sanjam te,
A oči mi se sklapaju

U snu i na javi
Isti san

Umorna od snova
Umori me!

Uzbuđuješ me

Uzbuđuje me misao
Da samo ti ulaziš u mene
I da ulaziš samo u mene

Nezgoda

Bio je strašno zgodan
To me je navelo
Da ga navedem
Da mi pokaže
Koliko je nezgodan


Vizija

Mogao si biti 1.
A ti…
Mogao si biti jedini
A samo si…
Mogao si biti nešto više
A ti, samo si…
Ni prvi, ni jedini
Poslednji si, dragi,
Poslednji kurac
U mom životu!

Anđeo il’ đavo

U meni su videli anđela
Ubedih da sam đavo

Sada želim da me vole
Kako su želeli nekada

Ko je voleo neće me nikako
Ko je želeo želi me onako

Samo jedna noć

Ako te imam
Uzdisaću u sećanju na nas
Ako te nemam
uzdisaću što te nisam imala
Imaću te!
To je jedini (siguran) način prijatnih uzdaha!

Igranje vatrom

Lepo je lepo dok je daleko
Lepo je lepše kad priđe bliže
Toplo greje i iz daleka
Toplo prži kad priđe bliže
Rado bih se o tebe opekla

Imati pa nemati (s konja na magarca)

Konj na kom sam jezdila
Konj, lepši od onih iz bajki
Jer krojen je po mojoj meri
Tolikom lepotom me je ispunio
Da sad i ovaj magarac
Čini mi se veličanstvenim

Bez tužnih pesama

Nema više tužnih pesama, kažem
Jer ljubav je lepa i samo takva može biti
Nema više tužnih pesama, kažem
Ali plačem zaljubljena u pogrešnog
I pišem pesme (tužne), jer treba preživeti

Pijanista

Odsvirao si nekoliko nota
Volela sam muziku i klavir
Volela sam i tebe na klaviru

Poslao si mi CD sa muzikom
Sve si stavio u jednu pesmu
A ja, htela sam dugu priču.


Princip ljubavi

Nije bilo u skladu s tvojim principima
Provesti noć sa ženom poput mene
Nije bilo u skladu s mojim principima
Promeniti pravac zbog jedne noći
Ali kad sam to učinila
Bilo je lakše poželeti još noći
Sa ženom koja nije živela
U skladu sa tvojim principima
Ali sve ti se više sviđa
Jer ljubav za principe ne mari

14.06.2010., ponedjeljak

Seksi tuširanje

Volim vodu. Volim mora. Još više okeane. Ali ne prija mi ništa ko najdraži tuš.
Tuš sam zavolela kao vrlo mala. Nekako spontano kao klinkica od sedam, osam godina (da li je moguće?!) otkrila sam da mi taj čarobni mlaz može priuštiti još neko zadovoljstvo osim same lepote slivanja vode niz telo, samo je potrebno usmeriti ga u međunožje.
I sve je lako. Tuš ćuti. Tuš ne misli. Tuš ne smara.
Sve je na meni. Nema nikakve krivice, nesuglasica niti ljutnje učesnika. Divan i jedini robovlasnički odnos u kom me ne grize savest što iskorišćavam ne dajući išta za uzvrat i jedini odnos u kom uživam u svojoj vlasti mada bih ako već mora da biram između biti u vlasti ili biti povlašćen, radije uvek da gospodarim.
Žmurim. Ili ne. Mislim. Ili ne. Obično, uvek mislim. O čemu? Pitaj boga.
I niko mi ne prebacuje što sam odsutna. Niko se ne duri i ne hladi i ne spušta jer na mom izrazu tela, u drhtaju, u uzdahu ne vidi, ne čuje, ne oseća ono što očekuje i želi. Tuš nema očekivanja. Tuš nema želje. Mlaz se ne smanjuje, ako ga ja ne zatvorim. Mlaz ni ne naraste, ako ja ne poželim. Sa kurcem već nije tako. Kurac se kurči, traži, zahteva. Pljuje, povraća. I to kad je zadovoljan! Tuš je tu samo na mojoj usluzi. Uvek kad želim i koliko želim. Kurac i ako je tako sjajan da može i hoće kada god ja želim teško da će biti i toliko divan da se ne duri, ako ja nekad ne želim. Ako mi je nešto drugo prioritet. Makar samo u trenutku. Ništa sujetnije od kurca. Pičke su navikle da ćute i čekaju. Čekaju i nadaju se. I budu srećne ako ih žele. I kako onda pica sme da se osmeli kaže ne kad se njegovo visočanstvo diglo i spremilo za (pro)boj? Pička uvek može, kažu zablude. Kurac kad je raspoložen to mora da se iskoristi.
Kurac je ljubomoran i hoće da je jedini. Ljubomoran je ne samo na druge kurčeve nego na sve što može da oduzme njegovo traženo vreme sa picom. Kurac je nesiguran. I jedan običan tuš može da ga ugrozi. Tuš je siguran u svoju poziciju. Ni najneobičniji muškarac ne može da ga ugrozi. Muškarci dolaze i odlaze. Tuš ostaje.
Ipak neki impuls, neki znaci života u meni i njemu, neko pulsiranje navode me da ipak biram meso. I polumrtvo živo meso. Njegove suptilne vibracije uvek šapuću želju da se reanimira. Ma kako snažnog praska, ma kako simulirao život, tuš će uvek ostati mrtav. Tuš je uvek u mojoj vlasti. Ja sam u vlasti (ili milosti) kurca.

Koji ti je broj

Dugme je davno otpevalo a koliko si ih imala do sad. Uz naglasak, nije ljubomora. Tinejdžerski film kaže da šta god muškarac kaže treba umanjiti, a broj koji kaže žena, uvećati. Ja nisam imala običaj da lažem kad me pitaju nešto na temu broja. Broja telefona, broja godine rođenja, broja seksualnih partnera... Nisam imala običaj ni da ih ostavim bez odgovora, ali mi se nekad činilo da bi im time učinila uslugu.
Ne samo da bi im odgovorila koliko ih je bilo, nego sam mogla i da im kažem kako se rangiraju. Nije uvek bilo lako. Ako su u vrhu, onda jeste. Ako su lošiji, onda bih rekla prosek. Loših nije bilo. Ili ih ne pamtim. Trudim se da budem iskrena. I ne samo to, nego i precizna. Kad kažem nekom da je kralj ovog grada, može da se usmeri na kralj, ali može i da se zapita, a zar samo ovog grada. A ja volim da tačno postavim nečiju poziciju na mojoj trenutnoj i globalnoj piramidi. Kralj moga kraja, kralj grada, kralj kraljeva, gypsy king... Jednom sam baš pokušala da jednom koji se nije naročito istakao odredim tačnu poziciju. Bio je to zabavan i možda beskoristan poduhvat. Pozvala sam dotičnog. Našli smo se.
-Mislila sam da može da te zanima. Stvarno je bilo teško, ali uspela sam, izračunala sam koji si na listi. 16. Prva polovina, ako ti nešo znači.
Čudno me je pogledao. Nikako nisam mogla da razaznam da li je zadovoljan pozicijom. Nismo imali seks posle toga.
Jedan drugi mužjak me je pitao „sa koliko si muškaraca spavala“?
Rekla sam mu: „Spavala sam sa petnestak muškaraca. A seks sam imala sa malo više njih. Ali to te sigurno ne interesuje.“ Sa njim sam imala seks i posle toga.
Najnoviji muškarac mi je rekao šaleći se „Ja sam ti samo pedeseti“, ne znajući kolko je to blizu zbilje.
Nasmejala sam se rekavši: „za malo“, a onda sam otišla kući i zapisala „Bio je 49. i nikad nije stigla do 50.“

Priča o dva sna

Dva puta sam umrla u snu. U jednom, imala sam divlji seks sa mojim najboljim ljubavnikom. Posle toga me je neko ubio. Ne sećam se kako. Znam samo da sam bila nasmejana misleći kako je bar poslednja stvar u životu seks sa mojim seksualnim bogom. Često sam posle našeg seksa (uživo, ne u snu) mislila da zbog toga vredi živeti, a nekad mi se činilo da je želja među nama tako jaka da joj se ne bismo oduprli i da taj seks moramo da platimo životom.
U drugom snu je neko pucao u mene. U momentu kad me je pogodio metak, pomilila sam kako je šteta što umirem i ne mogu da napišem priču. Probudila sam se iznenadjena. Dugo sam mislila da li je moguće da nisam žalila što neću više imati seks. Da li je moguće da sam samo brinula što neću napisati priču? Zar je to značajnije od orgazma? Da li je pisanje samo beskrajno svršavanje?

Samo san

-Nešto mi zvučiš daleko. Ne znam da li je samo zbog daljine. Nekako si mi čudan. Čini mi se da si hladniji. Nešto nije u redu?
-Imam neke užasne snove, Ivana.
-Ponavljaju se. Već tri, četiri puta sam sanjao nešto i kad se probudim osećam se užasno. U stvari, svaki put kad mislim o nama i našoj budućnosti, javi mi se taj san.
-Šta god da se dešava, to je samo san.
-Ali osećam se užasno posle toga.
-Da li treba da dovodiš u pitanje našu vezu zbog jednog sna?
-Kamo sreće da je jedan!
-Ti bi da se zbog sna raziđemo ili misliš da je san posledica, nečeg što te već muči?
-Mislim da moja podsvest pokušava nešto da mi kaže.
-A nisi još protumačio šta ili ne želiš to da podeliš sa mnom?
-Pa, ne želim da o tome pričamo, dok se ne vidimo.
-Ali to je tek za mesec dana!
-Mrzim MSN.
-Znam, ali šta bismo da i toga nema?
-Možemo samo da dođemo do nesporazuma ovako.
-Pa to možemo i kad pričamo uživo.
-Ali možemo lakše da se objasnimo. Ovako su veće šanse da se posle osećamo loše.
-Ja se ni sad ne osećam dobro, kad me ostavljaš da čekam da bismo razgovarali i raspravili stvari. Ne znam, možda hoćeš i da me ostaviš, samo ti je glupo da to uradiš online.
-Eto vidiš, samo sam pomenuo da postoji neki problem i ti odmah misliš da hoću da te ostavim. Možda ti pokušavaš da me se otarasiš.
-Kad to budem želela, neću pokušavati tebe da navedem da to učiniš, samo ću otići.
-Rezerviši nam istu sobu. Je l’ hoćeš? Pogled je božanstven.
-Meni nije ni bitan pogled, kad si ti sa mnom.
-Pa to se i ja nadam, da kad te vidim, svi problemi će nestati.

Mesec dana kasnije…
-Hoćeš da se udaš za mene?
-Naravno.
-Ali kad te pitaju u opštini, moraš da kažeš da, ne naravno, ok?
-Ok.
-Sve, samo da izbegneš da, nasmejao se.

Sledeće jutro…
-Opet sam imao isti san.
-Hoćemo li i veridbu da otkažemo zbog tvojih glupih snova?
-Kad si pored mene, malo bolje se osećam.
-Malo bolje?
-Ajmo u šetnju. Idemo do plaže.
-Možda ćeš se osetiti još malo bolje.
-Ne, počeo je da vrišti Zoran, dok su se približavali stenama, na kojima je stajao visok, tamnokos mladić, izvajanih ramena i spremao se za skok u vodu.
-Njega sam sanjao, uzviknuo je prestravljen, dok je momak pravio salto.
Ivana ga je pogledala, kao da se ni malo ne uzbuđuje zbog njegove nekontrolisane reakcije. Zagrlila ga je čvršće i staloženim glasom rekla:
-Ne brini, dragi, njega i ja mogu samo da sanjam.

Prijateljski kodeks

Mi smo prijatelji, uvek je ponavljao,
Samo smo prijatelji, insistirao je.
Ceo život možemo da budemo prijatelji, govorio je.
Onda se naljutio.
Nisam znala da prijatelj očekuje da mu budem verna.

Milo za drago

ONA: Znaš, lagala sam te.
ON: Što me to uopšte ne čudi od tebe...
ONA: Ali ova istina je u tvoju korist.
ON: Da čujem.
ONA: Nije mu veći.
ON: Šta bre?
ONA: Gagiju, nije veći kurac od tvog!
ON: Oćeš da kažeš da si proverila?
ONA: Oćeš da kažeš da ti nije drago?


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.